Zla vreca
Sedela mi je na dlanu,govorila da je ne ostavljam samu.Da se na nju osvrnem,da slavinu duse ne zavrnem.A ja….ne znam gde sam toliko zurio,sto sam toliko zmurio,svest tako naglo gubio.Okrenuo se naravno nisam,ne sluteci da je trag njene duse ostao na mojoj ispisan.Vracao se tako deo po deo,dok nije postao ceo,dok nije poceo da me glodje,da me seca da sam bio zla vreca….A sada kada trag postoji,kada ga se vise ne bojim,kada pred njim uspravno stojim,zelim da njene prste izbrojim.Ali nje na tom mestu vise nema,ona sada novu pricu sprema,u drugom narucju bi da drema….